Etnologija

Nošnja je vjerojatno jedna od najizrazitijih osobitosti jednog naroda i svojom raznovrsnošću najbolje oslikava bogatstvo narodne baštine.

U Osječko-baranjskoj županiji do izražaja dolazi nekoliko karakterističnih tipova nošnji. Područje Valpovštine prepoznatljivo je po nošnji koja se nosila u selima Bizovac, Habjanovci, Brođanci i Ladimirevci. Žensko je ruvo u spomenutim selima šlingano kratko i široko.

U okolici Donjeg Miholjca kao i Valpovštine može se pratiti tip bjeline, čiji su sastavni dijelovi od tanke domaće ili tvorničke tkanine.

Osijek i okolica sastavni su dio slavonske Podravine i mogu se pronaći neke slične osobine. U selima bliže okolice Osijeka s naconalno izmješanim stanovništvom nosila se bijelina ili belina.

Osobito etnološko blago na ovom području je u Aljmašu. Aljmaška nošnja čini zasebnu varijantu slavonske nošnje i po tipu ne pripada Podravini nego Podunavlju.

Promatrajući etnološke značajke ovog područja ne možemo zaobići Baranju. Baranja je izuzetno etnološki bogato i snažno područje sa znatno drugačijim značajkama. Zbog dugogodišnje prometne izoliranosti Baranja je više nego ostala područja sačuvala mnoge tradicijske, čak i vrlo arhaične elemente.

Nošnja Đakovštine poznata je posebice po najsvečanijem ruhu vezenome zlatom.

Zlatovez

Zlatovez je jedan od najviših dostignuća naše pučke umjetnosti i vjerovatno najveće dostignuće u aktivnostima slavonsko-baranjskih žena sa sela.

Od tri poznate tehnike zlatoveza: ubjeranjem, vez naskroz i zlatom preko papira, najviše se radi zlatom preko papira.

Tom tehnikom rađene su najbogatije slavonske nošnje koje se danas opet rade u svom izvornom obliku ali i kao predmeti koji uljepšavaju naše domove i obogaćuju našu turističku ponudu.

Više o zlatovezu na www.zlatovez.com