Vinska Cesta i vinogorja

Upravo tu u plodnoj ravnici gdje se uzgaja vinova loza tisućljećima, a poznato je da to traje od Rimljana, postoji i opstoji Vinska cesta; niz podrumara i vinara koji se natječu čija je kapljica plemenitija, zdravija i krepkija. Koliko se tu značenje daje lozi osjeća se stalno, a posebice je svečano na Dan sv. Vinka u drugoj polovici siječnja...

Baranjsko vinogorje

Hrvatski dio Baranje, koji je izrazito ravničarski kraj, na sjeveru nadvisuje brdo "Banska kosa", koja je idealna za gajenje vinove loze. S tim dobrim uvjetima vjerojatno je povezano i ime "Baranja", jer na mađarskom boranya znači vinska majka. Te idealne uvjete za gajenje vinove loze i dobivanje odličnih vina prepoznali su i Rimljani koji su još prije 2000 godina brdo Banovu kosu prozvalo "Mons aureus" ili zlatno brdo.
Baranjsko brdo jedno je od najkvalitetnijih hrvatskih vinogorja. Klimatski uvjeti u s godišnim prosjekom padalina od 686 mm, povoljne su za uzgoj vinove loze, dok godišnja temperaturna suma u vegetacijskom razdoblju iznosi 3.479 stupnjeva, a jeseni su toplije od proljeća.

Đakovačko vinogorje

Počeci vinarske i vinogradarske tradicije Biskupije Đakovačke i Srijemske sežu u predtursko doba, a nakon oslobađanja od Turaka osobito obnavljaju biskup Petar Bakić sadnjom vinograda u Trnavi, proširuje ih biskup Josip Čolnić. 
Biskup Anto Mandić osniva vinograde u Mandićevcu, na obroncima Krndije, a biskup Josip Juraj Strossmayer gradi podrume u Trnavi i Mandićevcu. Biskupija Đakovačko i srijemska najjači je proizvođač traminca na ovom području, koji čini 60% njihova sortimenta. Ostalih 40% zauzima proizvodnja vrhunske trnavačke graševine, te vrhunski trnavački chardonnay.
U vrhunskom trnavačkom tramincu uživaju i ljubitelji vina izvan naših granica. Podrumi Biskupije također su poznati i po arhivskim vinima, čime dokazuju postojanje izvanrednih berbi, što je plod svesrdnog ulaganja, znanja i ljubavi u konačan također i vrhunski pakiran proizvod.

Erdutsko vinogorje

I za vrijeme vladavine Rimljana na uzvisinama uz Dunav uzgajala se vinova loza. Nakon odlaska Turaka u ovim se krajevima formira vlastelinstvo Johana Baptista da bi se u kratkom vremenskom razdoblju izmjenjivali vlasnici - Ivan Palfi, Adamovič Čepinski, a u drugoj polovici 19. stoljeća vlastelinstvo preuzima Ervin plemeniti Čeh.
Ervin Čeh je učinio mnogo za unapređenje erdutskog vinogradarstva što najbolje pokazuje da je i nakon II svjetskog rata imao 80 hektara vinograda i podrum u Erdutu.
Pod upravom IPK Osijek povećavaju se površine pod vinogradima, a na tržištu se pojavljuju vrhunska vina: chardonay i mirisavi traminac i kao kvalitetna: graševina, te stolna:bećar i stolno bijelo.

Feričanačko vinogorje

Najviše utjecaja na razvoj feričanačkog vinogradarstva imali su Cisterciti i i fratri iz Našica. Nakon izgona Turaka doseljenici su prihvatili kulturu uzgoja vinove loze i proizvodnje vina tako da je već 1850. godine u Feričancima izgrađen podrum kapaciteta 1.000 hl.
Danas u okviru koncerna "Našicecement" pod imenom "Feravino" na tržište se plasiraju vrhunsko vino rajnski rizling i kvalitetno vino graševina, pinot bijeli i poznata feričanačka frankovka.

Popis svih vinara pogledaje ovdje.