Osijek

Najstarije prapovijesno naselje na području Osijeka nastalo je na dravskoj obali na danas jedva uočljivom uzvišenju što se pruža smjerom istok-zapad u sjevernom dijelu Retfale.

Krajem I. stoljeća prije Krista, Rimljani su osvojili gotovo cijelu Panoniju i na malo povišenoj desnoj obali Drave osnovali vojnički logor po imenu Mursa na prostoru današnjeg Donjeg grada (od Carinarnice na zapadu do trga bana Josipa Jelačića na istoku, od Frankopanske ulice na jugu do rijeke Drave na sjeveru).

Atilini Huni uništili su Mursu 441. godine. Zapadno od njenih ruševina, na povišenoj terasi i omanjem brežuljku blizu dravske obale, nastalo je u 7. stoljeću slavensko naselje. Slavenski i starohrvatski doseljenici nazvali su svoje naselje imenom Osijek, u čijem je imenu, po nekim tumačenjima, sadržan pojam nečega – odsječenog.

Kasnosrednjovjekovni Osijek izgrađen je na širem području današnje Tvrđe. U povijesnim vrelima Osijek se prvi put spominje u ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Emerika 1196. godine, i to u mađarskom izgovoru Ezek. U to doba Osijek je dravska luka i trgovište. Znajući dobro stratešku i prometnu važnost Osijeka, Turci Osmanlije zauzeli su Osijek 1526. godine i gradom upravljali 161 godinu.

Austrijske su vlasti, planirajući izgradnju vojne tvrđave, preselili 1692. nekadašnju tursku palanku oko 1.500 metara zapadno od gradskog zida. Tako je osnovano novo naselje – Gornji grad. U ljeto ili početkom jeseni 1698. počinje, istočno od tvrđave, osnivanje Donjeg grada. Gornji je grad zajedno s Tvrđom činio jedinstvenu administrativnu cjelinu sve do 1702. kada dobiva zasebnu općinsku upravu. Donji je grad postao zasebna općina 1704. Tvrđavu su, po uzoru na nizinske nizozemske utvrde, austrijske vlasti planski gradile od 1. kolovoza 1712. do 1722. kada je uglavnom dovršena, iako su gradnje manjeg opsega nastavljene do 60-ih godina 18. stoljeća.

U nove zidine ugrađen je sav zidni plašt turske tvrđave. U južno gradsko područje 1792. naseljavaju se uglavnom njemački doseljenici iz Banata i Bačke stvarajući četvrtu gradsku cjelinu nazvanu Novi grad.

Povoljan zemljopisni položaj grada te trgovina i obrtništvo glavne su značajke Osijeka 18. stoljeća. Gospodarsko jačanje pratilo je i povećanje stanovništva te razvoj prosvjete, kulture, sporta i zdravstvene skrbi. Još snažnije jačanje grada počinje unifikacijom razjedinjenih njegovih dijelova 1786. i proglašenjem Osijeka slobodnim i kraljevskim gradom 1809. godine.

U zamahu graditeljstva tijekom 19. i početkom 20. stoljeća podižu se mnoge zgrade i cijele ulice koje bitno mijenjaju izgled Osijeka. U to je doba Osijek, poslije Zagreba, industrijski najrazvijeniji grad Hrvatske. U poraću nakon 1945. mnogo što se mijenja: cjelokupni politički, upravni, gospodarski, kulturni i socijalni život.

Nakon Domovinskog rata i proglašenjem suverene i samostalne Republike Hrvatske Osijek je zakoračio u novi politički, gospodarski i kulturni život. Osijek u 21. stoljeće ulazi sa svojim mostovima i prometnicama usmjerenim prema Jadranu i Podunavlju.

Više o Osijeku na www.tzosijek.hr.